Sarajevski fotograf Eldar Nurković ispričao je svoju neobičnu priču o potrazi za sestrom koju je upoznao tek nakon 28 godina života

 

Nemamo mi taj dosadni monotoni islandski način života, bez ratovanja, invazija, pretnji ratom… Nama to jednostavno ne pije vodu . Život na ovim prostorima je sam po sebi neobičan i kompleksan, ne baš uobičajen. Prosečan Balkanac u svom burnom životnom veku ima veliku šansu i mogućnost da bude deo jednog rata, razaranja, spremanja za rat, krize, previranja nacionalizma, netrpeljivosti, etnickih podela, segregacije i ostalih egzotičnih socijalnih stanja.

Sarajevski fotograf Eldar Nurković ispričao je svoju neobičnu priču o potrazi za sestrom koju je upoznao tek nakon 28 godina života.

“Više kroz naracije mnogobrojnih ljudi, kao čoveka koji je iz surovih sandžačkih vrleti, s hladnog i nepristupačnog severa Crne Gore, s obronaka Hajle došao u veliki grad i tu izgradio veliku i uspešnu karijeru. Usput je pomogao brojnim sugrađanima, upisao stotine dece i studenata na fakultete u Prištini, jer je i sam na jednom bio uvaženi profesor i iskoristio svoj uticaj i moć za obrazovanje brojnih ljudi.   Otac u svom najplodonosnijem delu života oboleva od, kasnije će se ispostaviti, neizečive bolesti koja će ga odvojiti od nas zauvek. Malo ga se sećam uopće. Tu je kupio svoju besmrtnost”, ispričao je.

“Nije pošteno ni osetio svoje tridesete godine, a bio je već bolestan od karcinoma sinusa koji će kasnije metastazirati” Imao je naizgled savršen život i karijeru, bio je neverojatan filantrop, pomagao je ljudima, ali nešto je moralo, kao po starom dobrom balkanskom običaju, krenuti po zlu. , kaže. Njegov otac je pre njegove majke bio u vezi sa ženom druge veroispovijesti čiji su se roditelji veoma protivili njihovoj ljubavi.

“ Po mojim saznanjima, negde skoro pred samu njegovu smrt, dok je bio uvelike u braku s mojom majkom, pojavila se ta žena, saznavši za njegovo veoma teško stanje, i dovela moju sestru rekavši da ne traži ništa i da samo želi da mu kaže da on ima još jedno dete pre nego napusti ovaj svet. To je bila zabranjena ljubav. ”, otkrio je Eldar.

“. Opet sam se nalazio na samom početku… Sve te godine sam razmišljao kako bi bilo dobro da je nađem, da je imam, da popunim tu ogromnu prazninu u životu koji je bio pun nekih gubitaka  S 18 godina saznajem od mame da imam polusestru i njeno ime i prezime i da je, ako želim, mogu potražiti. A želio sam i počeo sam. Od nekih ljudi koji su bili bliski s mojim ocem saznao sam da je živela u Mostaru. Kada sam napokon došao do adrese saznao sam da su zbog rata otišli u Srbiju, a možda i negde dalje.”, prisetio se.